Književnost izdvaja

Karl Ove Knausgård, Treće carstvo

Knausgård u posljednjoj etapi monumentalne kronike samospoznaje koketira s narativnim okvirom koji se manifestira kao preplet subjektivnih sjećanja i kolektivnog urbanog mita. Ima tu i sociološke retorike Bourdieuove teorije polja, u kojoj autor rekonstruira kulturne i simboličke odnose unutar suvremenih norveških obitelji. Fabula je multiperspektivna, digresivna i ambiciozno metafizička.

Izd. OceanMore, Zagreb, 2025. Prevela Anja Majnarić

Istražuje stvarnost koju više ne možemo razumjeti kroz iskustvo. Kao kod Musila ili Sebalda, fabula je više topologija svijesti nego kronologija događaja. Čitatelj i likovi moraju sumnjati, povezivati, lutati, i u tom traženju nalaze ono što Arne naziva „trećim prostorom“. Možda je to carstvo nakon smrti, možda mjesto potpune spoznaje, ili je sve to tek literarni labirint. Pratimo više paralelnih pripovjedačkih glasova iz Jutarnje zvijezde (profesor, svećenica, umjetnica, tinejdžerica...) koji se prepleću kroz svakodnevne situacije koje iznenada izmiču normalnosti. Treće carstvo sadrži ezoterijsko znanje o povezanosti života i smrti. Slojevita se matrica preklapa u „prostoru između“, onome što Cathy Caruth naziva traumatsko vrijeme. Kao čitatelji osjećamo taj propulzivni fabularni recidiv. Knausgårdov pripovjedački stroj je nezaustavljiv, ovaj fikcionalni almanah ujedno je velik doprinos modernoj autofikciji.

Gabrijela Rukelj Kraškovič, U kući i vrtu bilo je mnogo cvijeća

Izd. OceanMore, Zagreb, 2025.

Knjiga se pojavila kao samoniklo bilje. Pomiruje osobnu naraciju s tinjajućom pobunom. Ispušta snažan urlik protiv urušenog sistema socijalne zaštite napuštene djece, javnog zdravstva, nepostojeće kulturne politike prema vizualnim umjetnicima. Junakinja je posvojena djevojčica koja se nalazi pred fizičkim (pa i ontološkim) krajem. Autoričin povratak u kuću djetinjstva konstruiran je kao unutarnja arheologija. Roman je emotivno suzdržan, a gust. Adriana Cavarero u knjizi Relating Narratives ističe kako je narativnost ključni alat izgradnje ženskog subjekta kroz pripovijedanje vlastitog života. Junakinja romana Gabi piše i rekonstruira sebe kroz pripovijedanje, ne linearnim slijedom, već asocijativnim ispisivanjem trauma, objekata i mirisa. Jezik otkriva ono što je prešućeno, izgubljeno ili iskrivljeno.

Rak kao narativni okvir medicinska je činjenica, ali ima višestruko simboličko značenje. Tijelo načeto rakom poprište je društvenih, rodnih i obiteljskih napetosti. To je i granica s koje junakinja može promatrati svoj život bez ranijih iluzija zdrave osobe. Bolest otvara pukotine u svakodnevnom životu, a kroz njih se može nazrijeti istina o krhkosti veza, očekivanja i pripadnosti. Bolest oslobađa junakinju od potrebe da bude čitka, pozitivna i funkcionalna.

Roman Gabrijele Rukelj Kraškovič hommage je Ireni Vrkljan, a ima dodirne točke i s poetikom Herte Müller. Nije napisan kako bi se dopao nego kako bi bio istinit.